“Savršen stan”
U ove teške predispitne dane, donosimo Vam jedan simpatičan blog post. Sigurno je dosta Vas dragi Studosferaši sad ili nekad bio u podstanarskim mukama. Neki su u 5 godina selili dvanaest puta :), a naša kolegica Carpe noctum iznila nam je svoju anegdotu.
Pošto dolazim iz Koprivnice, nakon što sam upisala fax, morala sam pronaći stan u Zg. Moja prijateljica koja je na četvrtoj godini, ponudila mi je da živim s njom i njezinom cimericom. 800 kn s režijama, vlastita soba, Trnava. I OK! Kuća je velika, gazdarica ok, jedini problem mi je bila udaljenost. I tada se sredinom rujna, naša obiteljska prijateljica dosjetila da ima tetu koja ima prazan stan u Zagrebu. Malo sam se raspitala, nazvala dotičnu gospođu i doznala da se stan nalazi preko puta faxa. Žena je tražila 1000 kn s režijama, jedini uvjet je bio da budem sama, bez cimera/cimerice. Gazdarica je rekla da dolazi 1,2 puta mjesečno. I bez imalo razmišljanja, preselila sam se u taj stan. I tako ja živim sama u ogromnom stanu i s balkona promatram fax. U početku se sve to činilo idilično! Sama odlučujemo i krojim svoj život. Na fax odlazim 5min prije početka predavanja, jednom riječju, uživancija. No, prvi problemi su se vrlo brzo počeli javljati. Žena mi upada u stan kad got poželi, bez najave, premiješta mi stvari… i tako sam ja počela polako gubiti živce! Kad je ona u stanu, praktički mi ne smeta, ali jednostavno se ne mogu koncentrirati, a kamoli učiti. Žena ostaje po 2, 3 dana i izluđuje meeeee! I tada su njezini nenajavljeni posjeti postajali sve češći i češći. Možete si zamisliti suživot s 73-godišnjom staricom???? NE! Pošto petkom nemam predavanja, odlazim svaki četvrtak doma. Tada je ona počela tražiti da svaki put kad idem doma, otkopčam frižider! No, moj tata mi je to zabranio. Sve je kulminiralo kada je prošli četvrtak, odnosno srijedu kada se u pola 10 navečer oglasilo zvono. Meni se odmah digla kosa na glavi jer sam znala koga ću zateći na vratima. I ok, otišla ja u krevet, ujutro se probudila i ošla na fax. Kad sam se vratila nje više nije bilo, no na stolu me čekalo neugodno iznenađenje. PISMO. „Ana! Molim te da iskopčaš frižider i ostavi vrata malo otškrinuta da se prozrači ako te nema do ponedjeljka. PS. Bolje ti je da si doneseš friška jaja nego da stoje u frižideru. Prošli tjedan nisi to napravila, jer za taj frižider i frizer je malo previše da radi a prazan je. Uči se biti osim novinarke i štedljiva domaćica.“ HALO??? To je vama normalno? Pa ja plaćam taj stan i režije! Zakaj su ti iznajmljivači stanova takvI?? Sad se planiram selit i ako netko traži cimericu ili zna nekog da mi javi! Hvala ;o)
http://anafonjak.studosfera.com/
If you enjoyed this post, please consider to leave a comment or subscribe to the feed and get future articles delivered to your feed reader.
Comments
prestrašno… no, ima svakakvih frikova koji ne razumiju riječ privatnost nakon što im daš lovu za stanarinu… sretno u traženju stana :))
uvijek se potvrdi ona “presavršeno da bi bilo istinito!” sretno u potrazi za novim stanom i cimerom/icom ![]()
A joj jadna ti,glupo je to kad ti starci ne razumiju da studirad i da nemaš vremena za druženja s njima.

hahaha! ako ništa drugo, jedno zanimljivo iskustvo i simpatična priča, iako je tebi zasigurno bilo naporno!