Popravljam mehanizam za pokazivanje srednjeg prsta iliti kako cimeru kupiti povratnu kartu za rodno mjesto
Rijetki su oni sretnici koji kao studenti zive sami.
Uglavnom dijelite stan ili u jos gorem slučaju, studentsku sobu, s:
- jednom
- dvije
- više osoba.
Kada tek dolazite na faks mislite da ce vam biti lakse ukoliko prostor budete dijeliti s poznatom osobom:
- Najboljom frendicom,
- bratićem,
- curom iz srednje škole…
I onda počinju nevolje u raju.
On ili ona nisu se ni čine više toliko
- dragi,
- uredni,
- pristojni,
- pametni,
- obazrivi, kao kada ste s njima dijelili klupe…
A s obzirom da se znate, malo je teze poslati ih u rodni kraj (barem meni), pa pokusavate na sve moguce i nemoguce nacine dati im do znanja da :
- spremaju za sobom,
- peru sudje,
- spustaju dasku od wc-a
- iznose smeće
- ne puštaju opus Miše Kovača dok spremate ispit…
Promijenila sam čak ( sad slijedi petomintuna pauza za brojanje, skidam i čarape, fali mi prstiju jer brojka premašuje 10) 13 cimera/ica i došla sam do zaključka da je puno bolje živjeti s nepoznatim ljudima. Ne, nije bilo manijaka (osim ako se manijakalnim ne naziva ne pranje tanjura koje je trajalo ni manje ni vise nego 16 dana?! op.a.), ali da svega ima, ima.
Evo nekih par exellance primjera…
Krenimo s Marinom, mojoj prvom cimericom. Ili drugom, ako ne računamo bivšeg dečka koji mi je ekšli bio i prvi cimer. Dakle, Helena. Lijepa k`o slika, k`o grčka božica. Ne pretjerano pametna, ali draga. Pila je Prozac, imala problema s probavom, morala sam izlaziti iz stana kada bi morala na wc (No.2), jer je imala sindrom stidljivog debelog crijeva (upravo izmišljeni kvaimedicinski termin).
Marija. Partijanerica. Ako svaki yin ima svoj yang, čistu suprotnost, onda je bila moj. Vikednima bi odlazila na partyje. Ne tako rijetko bi se prije njih u sobi nalazilo nekoliko po nekoliko paketica trave i raznih opijata, a kako sam te godine živjela na Savi i racije su bile česte, samo bih u takvim trenucima nestajala iz sobe. Marija i moj tadašnji dečko su bili jako dobri. Pa su si postali još malo bolji meni iza leđa, ako kužite što hoću reći… :-/
Matko...zli cimer… Dalmoš, kojeg mama nije naučila da sprema, ali ga je ipak naučila kuhati. (Kupujem mu perilicu suđa ako se ikad oženi) S njim sam pak ratove vodila oko pranja suđa i pospremanja stana. Odlučila sam prati samo svoje (neću ja ničija sluškinja biti), a njegovo neka stoji…Pametni je Matko uvijek koristio ono oprano, a prljavo se suđe samo gomilalo. Došli smo do stadija kada više nije bilo niti jednog čistog tanjura u kuhinji, a suđe je već tako stajalo 16 dana. I što onda napraviti nego oprati ono što se još spasiti dalo, a ostalo baciti…
Jelena. Prije nego sam živjela s njom nikad nisam htjela jesti zečetinu. Zečevi su slatki, želim si jednog za kućnog ljubimca i ne mogu. Onda je Jela u stan donijela 2. Puštala ih da slobodno trče po cijelom stanu. Govna sam nalazila po svuda. Po kuhinji, u kupaoni, cak jednom među krpama koje sam izvadila iz veš mašine. Niti jedne novine nisu bile pošteđene njihovih sjekutića. Danas Jelena, njezin dečko i 2 zeca žive sretno i zadovoljno u Vrapču (kvart, ne ustanova, iako…), a rado smažem zeca kad god mi se pruži prilika…
Blistavi primjeri, zar ne?! 
Mali savjet, prije nego vas napustima za danas i bacim se na Grandissimo sladoled od biskvita i čokolade-lješnjaka - odmah na početku cimerskog suživota (pogotovo ako ste u domu, u jednoj jedinoj sobi) trebali bi međusobno uspostaviti neka osnovna pravila koja se tiču spremanja, učenja i nekih generalnih životnih navika. Čist račun, duga ljubav. I neka vam ne bude teško kao meni, reći drugome u lice upravo ono što ga ide. Općenito u životu, ne samo sa cimerima. Ne gutajte! Možda nećete puno promijeniti, ali će vam bar biti lakše… 
If you enjoyed this post, please consider to leave a comment or subscribe to the feed and get future articles delivered to your feed reader.
a jel te koja cimerica gledala dok spavaš??? e pa to ti je tek spooky………dotična je zabrijala da je naše cimerstvo brak wtf!!! a kad sam joj rekla što je ide, rekla je: zvuči kao da prekidaš sa mnom =(…….a micica previše si cura da bi bila moj tip…….