Welcome to the Jungle
Oda…
Svima onima koji su bar jednom pomislili da to možda i nije najbolja ideja; da postoji i bolji način; da su preslabi za borbu… Svima onima koji su se bar jednom ponadali kako će stvari biti bolje sutradan i kako se loše stvari događaju drugima… Svima onima koji su bar jednom u životu živjeli u stambenoj zgradi =)
Tipkam ovo i osluškujem kapanje vode u hodniku. Dragi su nas susjedi opet odlučili podsjetiti koliko moramo biti zahvalni što ih imamo za susjede i poplavili nam stan. Perilice su rublja danas jako razmažene i svojeglave. Predložila bih vam da imate to na umu kada kupujete novu, no imam dobrih razloga vjerovati da bi mili susjedi mogli uskoro otvoriti obrt za pranje rublja. Jedna bi perilica obavljala sav posao grada. Velik bi teret bio na njenim leđima, no konačno bi se osjetila važnom. Bojim se i misliti na što bi to ličilo. Ali s druge strane, oduvijek sam htjela imati jezero u stanu.
Iznimno počašćeni zbog toga što su nas se susjedi sjetili, odlučili smo porazgovarati s njima. Međutim, čini se da su pronašli reklamu za najnovije izdanje bontona u poštanskom pretincu i da za taj drski pothvat optužuju nas. Kao što možete i pretpostaviti, nisu baš bili raspoloženi za čavrljanje, čak je tu bilo i zatvaranja vrata pred nosom. Tata je ipak pronašao put u taj slavni stan i nemalo se iznenadio otkrivši da nam susjedi ”nisu iz džungle”. Pa tko je to uopće ikada spominjao? D’oh. To se oduvijek znalo.
Uglavnom, sad smo na ratnoj nozi. (Kao što bi svi susjedi i trebali biti.) Stoga se nemojte začuditi ako uskoro dobijete pozivnice za veliku bitku pokućstvom. Imat ćete odličan pogled, a u vrtu će vam poslužiti jabuke i orahe. Međutim, morat ćete se paziti - moguća je opasnost od letećih stolaca i ormara. I ljudi, dodala bih, jer sam primijetila lijane dok smo nastojali pozdraviti protivnike.
Tepih. Što je to? Nešto za jelo? Ne bih se čudila da im zapravo služi za pokrivanje. Na kraju krajeva, ipak su vrsni engleski meteorolozi najavili blagu zimu, pa pingvini i Jetiji hodaju po gradu.
U znak su protesta predivni susjedi počeli izvoditi Arije stolaca. Za one koji ne znaju, to se radi ovako: primite stolce kao da plešete s njima i stanete ih navlačiti po parketu (ukoliko još uvijek koristite tepihe, maknite ih! To je sooo out this year.). Lijevo-desno, desno-lijevo. Gore-dolje, dolje-gore. Ah, uvijek sam voljela arije, ponekad se pitam jesam li u prošlom životu bila glazbeni kritičar.
Pitam se što bi bilo zgodno sljedeće preporučiti dragim nam susjedima. Bonton su pomno proučili i napokon se pogoršali. Možda da im napišem upute za život u stanu? Ili da im jednostavno ovaj feljton zalijepim na vrata?
Pozdravljanje je jedan od rituala kojih se nijedna strana ne želi odreći. Čim nas vide, automatski zatoptaju nogama po stubištu, a mi im na dobronamjeran ciničan način dajemo do znanja da nikad nismo čuli milozvučniju melodiju i da bi trebali porazmisliti o Vrapču. Nije ni Jankomir loš, no u Vrapču imaju više stolaca.
Prije nego što vam postavim retoričko pitanje, spomenut ću još samo pikule za koje smo saznali pukom slučajnošću (papiga se izlanula). Zasigurno im je grozno. Jest da je zadaća pikula kotrljati se i ni u kojem slučaju to ne bih išla osporavati ili mijenjati. No kada to čine bez ikakvog razloga, mora da je to strašno. Rado bih umanjila ozbiljnost situacije i rekla da im je cilj plesati valcer s nečijim živcima, no znanstveno je provjerena činjenica da u ovome stanu svi spavaju kao klade.
Zar život sa susjedima nije toliko divno iskustvo da poželite skočiti kroz prozor?
Stambene su zgrade jedno od najvećih otkrića moderne arhitekture. Gotovo me sram što maštam o kući.
blog
If you enjoyed this post, please consider to leave a comment or subscribe to the feed and get future articles delivered to your feed reader.
Comments
No comments yet.
Leave a comment