Sjećanja na neke bolje dane
Ako ste se uhvatili već nekoliko puta kako razmišljate o prošlim godinama, o bezbrižnom životu srednjoškolca, o ludim provodima i bezbrojnim kavama, vjerujte niste jedini… Svi se volimo prisjetiti kako je život prije bio puno lakši. Barem tako sada mislimo… Tko zna kako ćemo razmišljati za nekoliko godina…
14:05h.
Budim se nakon pijane noći. Još jedna teška noć. Umivam lice hladnom vodom i vidim u ogledalu natečeno lice. Neodoljivo podsijeća na Heatha Ledgera u novom Batmanu. Pokoj mu duši…i mojoj uskoro. Već je dosta vremena prošlo otkad sam izgubila dodirnu točku sa normalnim studentskim životom. Što uopće znači normalan studentski život? Umjereni izlasci i izvršavanje obveza. Kod mene je Kontragard, kao i uvijek. Pretjerivanje mi je fetiš.
Katalepsija i mistični osmjeh.
Zaspim tokom ekstaze vlastitog svijeta i ne podliježem realnosti. Tu i tamo me probude režije koje se gomilaju poput smeća na Jakuševcu i pokoji kolokvij kojeg moram proći. Moram – ključna riječ. Već se vidim za nekih kusur godina u nekom trošnom marketinškom uredu EPH – a sa jednom punom bocom Chivas Regala (i deset praznih!) smještenih u radnom stolu. Kolege s posla me ismijavaju jer sam ”pijandora”. Imaju pravo. Ovisnike na burzu rada!
Još me nije udarila potpuna amnezija i sumaglica. To dolazi malo kasnije, naravno, uz cirozu u paketu. : )! Prisjećam se srednjoškolskih dana. Kao da ti dani pripadaju nekoj drugoj osobi. Bunt bez ikakvog razloga, fizičko i psihičko zlostavljanje vršnjaka, izlasci bez grižnje savjesti, kave sa ekipom, prva ljubav , slomljeno srce, trivijalni razgovori, šetnje rivom, matematika i snovi o nekim boljim danima – konkretno – studentskim. Totalno kriva percepcija o sreći na studiju. Pripadam kategoriji koje je faks i odvajanje od svoje sredine gnjusno izdeprimiralo i pobezobraznilo.
Nedavno sam gledala forografije s ekskurzije. Espana i sangria. Trudila sam se već duže vrijeme ne misliti o tome jer sam bila radikalno problematična i nije da sam iz Španjolske donijela radosne uspomene. Upravo radi mene i mog pijanog ekshibicionističkog preskakivanja balkona cijela ekskurzija je bila kažnjena novčanom kaznom, a mene je zamalo pogodila deportacija u Croatiu. Trash, totalni. Da ne govorim da sam se zamalo utopila u valovima Lloreta. To su bili dani.
Kad bolje razmislim i nije se puno toga promijenilo.
Nepopravljivi rebel. Možda umjesto u uredima EPH – a završim na Harleyu. Pustit ću bradu, žvakat ću duhan i pravit prometne prekršaje sa 5 promila u krvi. ZZ TOP šema. A možda završim ispred dućana sa Zlatorogom u ruci i Drinom u ustima. Sjedit ću na gajbi, lupat ću ritam Thompsonovih uspješnica i sprdat prodavačice.
Evo bliži se Božić. Rulja će okupirati shopping centre. Sada valjda imam opravdanje za neumjerenost u jelu i piću.
”Sve će biti u redu” – promrmljam sebi u bradu.
Slomljeno srce se s Baldekina teleportiralo na Knežiju. To mi nije bila namjera.
Konec.
blog
If you enjoyed this post, please consider to leave a comment or subscribe to the feed and get future articles delivered to your feed reader.
magichna esoanja i ja sam bila vatrena u njoj.. hahahahah
drama i trash…
da ne napominejm da sam svakog 15 u mj nakon ekskurzije plakala jer sam se sjetila da smo kretali na put 15.9
pa sam dakle cijeli dan 15.10 15.11 15.12…. plakala u sjechanje na to ludilo…
pozz