Sve je to zbog Hladnog piva
Hladno pivo nastupalo je u Čakovcu povodom obljetnice oslobođenja Međimurja, a meni je trebao ispušni ventil i oslobođenje od stresa. Nisam neki fan Hladnog piva, al’ mi je uvijek neko zadovoljstvo otići na njihov koncer i to prvenstveno zbog teksova pjesama. Na kraju sam na koncert otišla vlakom, a za doma ću se već nekako snaći. Imam prilično dobre noge, pa će valjda neka dobra duša stati…Prijevoz sam na kraju našla bez specijalnih efekata, doma došla oko jedan te iduće jutro krenula na Susret katoličke mladeži. Znam, zvuči nevjerojatno.
_______________________________________________________________________________________
Nije me trebalo dugo nagovarati da Sociologiju hrvatskog društva odlučno zamjenim koncertom Hladnog piva. Spojit ću ugodno s korisnim i proučavati ponašanje mladih na punk koncertu. Da… ZIHER! 
Hladno pivo nastupalo je u Čakovcu povodom obljetnice oslobođenja Međimurja, a meni je trebao ispušni ventil i oslobođenje od stresa. Trebao mi je i prijevoz jer ja u 22. godini nemam vozačku zato što sam prošle godine odlučila odbiti velikodušnu ponudu od staraca i umjesto toga izabrala usavršavanje engleskog jezika. Otkazala mi prva frendica, pa druga, i mislim si tako prijatelji se zaista poznaju u nevolji te pošaljem sve k vragu! Na kraju sam na koncert otišla vlakom, a za doma ću se već nekako snaći. Imam prilično dobre noge, pa će valjda neka dobra duša stati… Koncert se održavao u Starom gradu, ljudi je bilo taman, pa su punkeri mogli klatarati rukama i plesati svoj famozni Pogo ples, a ja sam se morala sklonit u neki mirniji dio.
Nisam neki fan Hladnog piva, al’ mi je uvijek neko zadovoljstvo otići na njihov koncer i to prvenstveno zbog teksova pjesama. Isto tako ne znam njihov stariji opus jer mi se više sviđa zrelija faza Mile Kekina, dok moja frendica Ivana misli obrnuto. Ona čak kaže kako su izdali sami sebe sa novim albumom, jer riječi ‘Pjevajte nešto ljubavno, sigurno, tišo, sterilno. Pjevajte nešto ljubavno klinke svršavaju na to’ pružaju otpor prema ljubavnim stihovima. Vjerojatno i ima neke istine u tome, al’ kao što rekoh, meni je zrelija faza bolja.
Nakon starijih pjesama koje sam veći dio mumljala, a uključila se tek na refren, novije sam pjevala punim plućima. Nizanjem pjesama Samo za taj osjećaj, Utjeha kose, Pitala si me, savršeno izharmonizirani Šamar, Sreća itd. koncert se bližio kraju. Ostale su samo razbacane flaše, tip koji je bio toliko pijan da je rukama zdrobio neku staklenu flašu te završio na hitnoj, zatim neki tip koji je ostao bez novčanika jer se ne sjeća gdje je ostavo torbu te zaljubljen par koji je bezuspješno vikao: ‘Hoćemo još, hoćemo još!’
Nije mi bio prvi put da sam na njihovom koncertu, pa ga nisam ni doživjela euforično, ni u deliriju nego više k’o zabavu i kvalitetno provedenu večer. Ivana nije bila nešto dobre volje, često ponavljajući da su otpjevali premalo starijih pjesama te da joj treba neki alkohol.
‘Kužiš stara, čovjek je dobio dijete, mijenja pelene, drugačije gleda na svijet nego prije 10 godina. Mislim, daj pogledaj Micka Jeggera kol’ko se glazbeno smekšal.’
Ona samo šuti i dalje mumlja sebu u bradu. Prijevoz sam na kraju našla bez specijalnih efekata, doma došla oko jedan te iduće jutro krenula na Susret katoličke mladeži. Znam, zvuči nevjerojatno.
Frend mi veli: ‘Petra, si ti normalna? Mislim, kaj ćeš na susretu radit nakon Hladnog piva? Tam si pjevala- Poslije svakog dobrog fuka ogladnim k’o zvjer, a na susret ćeš sigurno Isuse volim te! Da’l uviđaš kol’ko se to ne da uspoređivat’, a da ti ne velim koliki ćeš cinik bit’ ak’ odeš na susret. Daj se saberi!!!’
Autobus kreće ispred crkve, a u Varaždin dolazim oko tri popodne. Plan je da do stadiona pješačimo i čini mi se da cesti nema kraja pa mi dođe da pjevam ‘Ima jedna duga cesta, koja sigurno ne vodi do raja!’ Živo me zanima kako je ta pjesma nastala. Što sam bliže stadionu, to više osjećam da mi ovdje nije mjesto. Natpis ‘Budimo postojani’ bode u oči, gdje god se okrenem majice s natpisima ’Isus je zakon, Isus T…mobile, Isus moj superman’ Ivani govorim kako se osjećam k’o u filmu Egzorcist i da mi se ne sviđa sva ta komercijalizacija Isusa, ni javno eksponiranje vjere, a ni taj pretjerani fanatizam. Neka cura pokraj mene, vjerojatno upijajući svaku moju riječ drsko mi odbrusi: ‘Kaj nisi znala da i crkva ima smisla za humor? Da, al’ pitam se što bi Bog na takav humor rekao, te se isto tako pitam da li novac od kupljene majice ide u neke plemenite svrhe ili akcije.
Osim majica na kojima se Isus smješka i šalje šaljive, ali nadasve duhovne poruke, ima i šalica s nekim natpisima ispod kojih piše Made in China. Isuse, pravi si komičar.Ulazim na stadion koji je već poprilično pun. Mladi mašu zastavama kojima ne traže ukidanje mature nego žele biti postojani i slaviti Isusa. Pokraj mene neka klinka priča kako je vidjela nekog zgodnog frajera i da ga ide tražit, neki tip je vidno razočaran jer mu nije dozvoljeno nositi i piti pivo, neka cura psuje Boga zbog ne znam čega…Pjeva trudna Ivana Husar, pa se molimo za njeno nerođeno dijete, pa evo i Meritas, Meri Cetinić i na kraju ne tako spektakularni ulazak Thompsona. Cijeli stadion vrišti, nastaje neviđena euforija, ja kupim svoje stvari i odlazim.
Hladno pivo je pjevalo ’Ne bih forsiro neki ležeran stil niti se trudio da uklopim samo za taj osjećaj’Sjetih se toga i odmah mi postaje lakše pri srcu.
Morala sam požuriti do izlaza jer se na moje zaprepaštenje stadion zatvara u pola 6 zbog mise. To je bio još jedan razlog zbog čega mi je taj cijeli susret poprimio negativnu konotaciju. Pa ne mogu zatvorit ljude protiv njihove volje! Tko želi bit na misi i na taj način slavit Boga neka ostane, ali nas koji bi rađe slavili Boga u tišini i koji ne prihvaćaju komercijalizaciju vjere pustite da kidamo na lijevo. Na izlasku vidim frenda koji se sprema pridužiti misnom slavlju. Gledam ga pokornim očima i pitam se da li me prezire zbog mog načina razmišljanja ili kao pravi kršćanin misli da svatko bira na koji će način slaviti Krista.
Dok neki mole, drugi cugaju u parku. Vjerojatno cijeli taj susret gledaju kao neki izlet ismijavajući ljude koji imaju neki cilj-družiti se s Kristom. Na stadionu ipak ostaju oni kojima je stalo do zajedništva, a ne oni poput meni koji u tome vide samo fanatizam i pretjerano eksponiranu religiju. Meni i sličnima ostaje samo nada da Bog voli sve bez obzira kakvi bili, što činili i mislili. Znači, ako je tako, cilj crkve je ispunjen.
Zaključujem da je Hladno pivo glasnije progovorilo, baš u pjesmi Šamar- o nasilju nad ženama, o socijalnim problemima i ulasku u EU. Zaključujem da moj izlet na dva totalno različita eventa ipak nije bio uzaludan, jer shvatila sam da vjeru baš kao i pjesmu ne voliš zbog drugih ljudi ni zbog toga jer je in. Voliš je zbog toga jer te ispunjava, uveseljava i jer je dio tvog identiteta. Ne trebaš je zbog toga svima iskazivat ni truditi se da te na taj način zapaze. Ljudi će te na ovaj ili onaj način primjetiti.
Petra
If you enjoyed this post, please consider to leave a comment or subscribe to the feed and get future articles delivered to your feed reader.
odličan osvrt na dva prividno potpuno različita događaja. na kraju se ipak ispostavi da i nema tolike razlike jer se ljudi jednostavno žele dobro zabaviti, na bilo koji mogući način. crkva je davno prestala ispunjavati tu funkciju i meni osobno, al uvijek kažem i nikako ne lažem - tko voli nek izvoli